Biznews

Ljubav od malih nogu: Sejad uzgaja golubove pismonoše

Šetajući starim sarajevskim mahalama nekada je bilo skoro pa nemoguće ne čuti gugutanje golubova koje je dolazilo iz mnogobrojnih golubarnika smještenih u avlijama kuća.

Skoro u svim starogradskim naseljima poput Vratnika, Sedrenika, Bistrika, Soukbunara, Hrida uzgajali su se golubovi.

“Gotovo da nije bilo mahale u kojoj nije bilo po nekoliko ljubitelja golubova koji su ih uzgajali. Kod mene na Soukbunaru bilo je oko 70-80 golubarnika, a danas ih je tek desetak. Nakon rata uslijedio je drastičan pad uzgajivača golubova. Danas je sve manje ljudi koji vole, uzgajaju životinje a posebno golubove i ptice. Sve manje je prostora za to, a i takmičenja su skupa”, priča Sejad Đozo, koji je ove životinje počeo uzgajati još u djetinjstvu.

Ovaj veliki ljubitelj prirode i životinja danas je predsjednik Ekološkog udruženja za zaštitu i uzgoj ptica Sarajevo, kojem je cilj da se ove životinje promovišu i očuvaju. Sejad i njegove kolege posebno se ponose Sarajevskim prevrtačem, autohtonom vrstom goluba, koja će poslužiti i kao maskota za Evropski zimski olimpijski festival za mlade (EYOF) koji će 2019. godine biti održan u glavnom gradu BiH, piše “Faktor“.

Sarajevski prevrtač brendiran

“Prvu autohtonu vrstu goluba Sarajevski prevrtač napravili smo davne 1984. godine, a 1987. godine on je priznat od evropskih i svjetskih asocijacija. To je golub koji obituje ovdje više od 150 godina, on je jedinstven u svijetu. Specifičan je jer leti oko kuće, diže se visoko i prevrće se u zraku, pravi salto. Nikad ne može ženka biti šarena, ili je crna, plava ili je siva, a muškarci su uvijek bijelo-pirgavi. Ovaj golub, ne može biti ničiji drugi, on je sarajevski. Nismo brendirali ćevap, somun, ali je sarajevski prevrtač brendiran još u bivšoj Jugoslaviji”, ističe za Faktor Đozo, dodajući da je prije rata bilo oko sedam do osam hiljada prevrtača, dok ih je danas nažalost samo nekoliko stotina.

I golubovi pismonoše velika su Sejadova ljubav, zbog čega jako puno vremena provodi hraneći ih, uzgajajući ih i trenirajući ih za takmičenja, kojih je posljednjih godina sve više i na našim prostorima.

Golubovi pismonoše fasciniraju mnoge, jer je za njih karakteristično to što bez obzira sa koje lokacije polete, znaju se vratiti kući.

Zbog toga su ovi golubovi imali veliki značaj u ratovima, a nekoliko mjeseci koristili su se i za prenos poruka na početku agresije na BiH.

“Na samom početku rata su se koristili, dok nismo uspostavili induktorske veze telefona. Odnijeli smo ih na Bistrik i donosili su nam određene poruke. Inače, golubovi pismonoše su igrali ogromnu ulogu dok nije bilo telefona, interneta. Prenosili su pisma, bitne informacije, prije svega, vojne. I sada da vam ja poklonim svog goluba, gdje god da odete čuvate ga i kada hoćete meni da pošalje poruku, on će doći”, kaže Đozo.

Nekada su i muškarci izjavljivali ljubav poklanjajući golubove pismonoše djevojkama sa raznim porukama, a iz šale su se ponekada i “krali”, pa bi ih vlasnici morali tražiti po cijeloj mahali.

Iako su nekada ove vrste golubova bile značajne po raznošenju poruka one se danas uglavnom koriste za takmičenja. Treniraju se da iz raznih krajeva što brže vrate svojim “kućama”.

Da bi golub bio uspješan na takmičenjima, kako objašnjava naš sagovornik, mora da ima dobar rodovnik, da je zdrav i da je dobro istreniran.

“Golub mora biti kao i svaki sportista, u dobroj formi i kondiciji. Njima jeste urođen taj osjećaj za lokaciju i orjentaciju, ali s njima se mora raditi, redovno trenirati a dajemo im i posebnu hranu i određene preparate za poboljšanje zdravstvenog stanja. Prije prve trke koja je iz Dervente imamo nekoliko zajedničkih i pojedinačnih treninga. Kaminioma odvezemo golubove prvo u Visoko, zatim u Kakanj, Zenicu, Doboj, Maglaj, svaki trening je udaljeniji grad i tako vježbaju povratak kući. Uglavnom lete 1500/1600 metara u minuti što je oko 80 kilometara na sat”, objašnjava sagovornik, dodajući da je doček golubova poseban doživljaj.

Iako se ovi golubovi uglavnom vrate na svoja odredišta, ponekada se desi i da zalutaju ili nastradaju.

“Znamo imati velike gubitke. Sve zavisi od vremena, a i puno je grabljivica. Također, ono što je nama neshvatljivo jeste da postoje lovci koji se maskiraju u poljima i puškama ubijaju golubove. Grabljivica će uzeti jednog goluba a oni znaju po 200, 300 golubova, to je strašno. Smetaju im i sateliti, radio i druge antene, pa nekada znaju zalutati, pogrešno se orjentišu, fule pravac… nekada golub kojeg očekujete dođe taj isti dan kada je poletio, a nekad nakon mjesec ili godinu dana, i to se dešavalo”, priča Đozo.

Historijski uspjeh

Dodaje da je ponosan na prošlogodišnji uspjeh golubova pismonoša iz BiH.

“Prošle godine kao Savez BiH napravili smo historijski uspjeh, a to je da smo imali 18 golubova koji su ispunili normu za svjetsku olimpijadu. Dakle, prvi put u historiji bh. golubarstva imali smo olimpijske golubove koji su išli na smotru najboljih golubova pismonoša u Briselu”, priča Đozo.

Nada se da će ovaj sport koji je veoma cijenjen na zapadu, više zaživjeti i na našim prostorima.

“U Engleskoj i kraljevske porodice imaju velike golubarnike. To je na zapadu prešlo u pravi biznis i pravi sport. Trke golubova su postale kao trke konja, klade se ljudi, većina žive i zarađuju od toga, dok je kod nas to samo hobi i ljubav. U Engleskoj su astronomske cifre golubova, čak koštaju do 300.000 funti, dok kod nas golub košta obično između 50 i 500 KM”, zaključuje Sejad Đozo.

Popularno

Na vrh