Ispovijesti

Ovako je MOMAK (20) sa sela isprozivao vršnjake: “U gradovima zapravo žive pravi seljaci!”

Zovem se Josip i imam 20 godina. Rodio sam se na selu, otišao u grad da se školujem, ali vratio sam se. A otkriću vam zašto.

Prije 10 godina sam otišao da živim u grad. Završio sam srednju školu, upisao fakultet i bio mi je plan da ostanem, ali nisam mogao više da trpim taj gradski mentalitet. Nas na selu nazivaju seljacima i još svakakvim imenima. Ali u gradovima zapravo žive pravi seljaci. Svaki klub pušta pevaljke, svaki kafić je natrpan fensi ekipom. Bitno je kakav auto voziš i na koju prestižnu destinaciju si otišao na ljetovanje ili skijanje. Pa koliko ćeš lajkova imati po društvenim mrežama. Sve je to preseravanje, piše “Net“…

Iskreno ništa od toga me ne zanima i ne zanimaju me takvi ljudi. Ne zanimaju me ljudi koji će da glume da su prijatelji i da govore kako si super, a zapravo svi misle loše o tebi. Takva je većina mladih u gradovima. Dobro sam ih upoznao i razočarao sam se. Znam o čemu govorim jer sam dugo živio tu. Kao što vidite i po pisanju znam dobro da pišem tako da imam dokaz da sam sve to prošao. Sve je to jedna fejk ekipa.

Koja je poenta da voziš najbrži auto u gradu ili da imaš najskuplju odjeću na sebi? Koja je poenta? Ok, grad jeprepun sponzoruša koje vrebaju na svakom uglu tražeći plijen da se dobro udaju i da lagodno žive. To je poenta svega? Sve mi se to zgadilo.

Kod nas na selu to nije bitno. Radimo svaki dan teške poslove i marljivo zarađujemo za svoj hljeb. Makar ponekada nemamo pomoć. Moji roditelji inače dobro žive i jer imaju svoju farmu, ali svejedno svakodnevno mukotrpno rade kako bi sve to funkcionisalo i kako bi isplatili plate. Kad su me poslali u grad mislite da su mi dali gomilu novca da se pravim važan? Ne, nisu. Dali su mi za školovanje i za džeparac. Živio sam skromno, iako sam mogao kao većina tih mladih koja se preserava.

Kad sam krenuo na faks, roditelji su mi rekli da nađem posao i da zarađujem za svoj hljeb kako bih znao šta je odgovornost. Možete me pljuvati, ali svi znate da sam u pravu. Napustio sam faks jer nisam mogao više da izdržim taj mentalitet i otišao sam da radim na selo. Radim cio dan i to je mnogo bolji život. Svjež vazduh i priroda. Ne moram da brinem šta ću da obučem ili kakvim autom ću da se provozam. To kod nas nije bitno. Bitan je rad. Svi bježe sa sela u grad misleći da će imati bolji život. Tu grešku sam ja napravio, ali nemojte i vi. Na selu imate zemlju i uvijek možete nešto od nje da napravite. Da prehranite porodicu ili započnete svoj posao. Zemlja je zlato.

Klikni da komentarišeš vijest

Upiši odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Popularno

Na vrh