Kultura

Pravoslavci slave jedan od najradosnijih praznika Božić

Pravoslavci danas proslavljaju Božić, jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika, koji kako je rekao starješina Saborne crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Sarajevu protojerej-stavrofor Vladimir Stupar, znači prisustvo Boga u nama i među nama, kao i veliku radost zbog rođenja spasitelja svijeta – sina Božijeg, Gospoda Isusa Hrista.

Od dana Hristovog rođenja započinje hrišćanska era i od tog dana hrišćanski narodi, a i ostali svijet, počinju brojati godine.

Sveti Jovan Zlatousti kaže da je Božić izvor za sve praznike hrišćanske, jer da nije bilo Hristovog rođenja, ne bi bilo ni krštenja, ni vaskrsenja, ni drugih.

– Ova radost zbog Hristovog rođenja se iz pravoslavnih hramova prenosi i u domove pravoslavnih vjernika, koji svoju vjeru izražavaju kroz različite običaje – pojašnjava u razgovoru za Fenu protojerej-stavrofor Stupar.

Običaji

Niti jedan praznik nema više narodnih običaja nego Božić, koji se održavaju i dan danas. Najčešći običaji su polaganje badnjaka, zastiranje domova slamom, kvocanje i pijukanje, miješenje česnice, pečenje pečenice, a ima i mnogih drugih vjerovanja, gatanja, izreka i poslovica.

Ti običaji, kaže starješina Saborne crkve, simbolišu radost koja je unutrašnje stanje čovjekovog duha i srca, a jedan od najznačajnijih običaja je primanje prve osobe u kuću na Božićno jutro, odnosno položajnika ili polaznika.

– Ovaj susret sa polažajnikom označava naš susret sa Bogom, a mi u tom susretu jednih sa drugima otkrivamo Božije prisustvo među nama. Zbog toga je važno da položajnik bude lijepo ugošćen i da bude ogrnut, da mu nije hladno, te da on poželi blagoslov, napredak i radost u kući u koju dolazi – ističe protojerej-stavrofor Stupar.

Božiću prethodi Badnje veče, što znači da je tada već počelo slavlje rođenja spasitelja svijeta, Gospoda Isusa Hrista.

– To je narodni običaj po kojem se u kuću unosi badnjak, koji u različitim krajevima simboliše različite stvari. Međutim, generalno, badnje drvo je naloženo na vatri koju su zapalili pastiri, na mjestu gdje je rođen bogomladenac, Isus Hrist – pojasnio je.

Napomenuo je da hrišćani cjelokupno učestvuju u ovoj radosti te da se ne sjećaju samo nečega što se dogodilo prije 2.000 godina u Vitlejemskoj pećini, već da i sami uzimaju učešće u spasenju Sina Božijeg.

Poruka ovog najradosnijeg hrišćanskog praznika glasi “Mir Božiji, Hristos se rodi, slava Bogu na visini, a na zemlji mir i dobra volja među ljudima”.

– To znači da su svi ljudi, bez obzira na vjeru, naciju ili jezik kojim govore, istinski Božiji ljudi, koji u sebi nose lik Božiji. Ako sve ljude budemo posmatrali kao našu braću i sestre, naš će se život na zemlji pretvoriti u raj, a ako budemo gledali iz druge perspektive, naš će život biti pun promašaja, patnje i bola – naglasio je starješina Saborne crkve u Sarajevu.

Ljubimo Boga i ljubimo jedni druge

Dakle, dodao je, još jedna poruka Božića glasi da “ljubimo Boga i ljubimo jedni druge”.

Božić se od početka nije praznovao istog dana, već je tek u četvrtom vijeku, u vrijeme cara Arkadija, uvedeno da se Božić praznuje odvojeno od Bogojavljenja te da se slavi 25. decembra, po Julijanskom kalendaru, a 7. januara, po novom, Gregorijanskom. Toga istog dana Rimljani su imali praznik koji se zvao “Dies natalis Solis invicti”, dan slavljenja sunca koje se neprestano vraća k ljetu i obnavlja, pa je praznovanje Božića određeno u taj dan da bi se potisnuo ovaj rimski praznik.

Za Božić ljudi se, umjesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa “Hristos se rodi”, na šta se odgovara “Vaistinu se rodi”.

Klikni da komentarišeš vijest

Upiši odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Popularno

Na vrh